Cazin: Škola u kojoj je radna temperatura šest stepeni
Oronula zelena zgrada, s velikim prozorima i pokojom zavjesom, dominira užim centrom Cazina. Zidovi su popucali, a krov na nekim mjestima utonuo. Svjetlo je prigušeno i tek kad se zagledate vidite neko dijete kako piše po tabli. Škola!
Decembar je i u Cazinu je hladno. Još hladnije je u OŠ “Cazin I”, gdje i učenici i nastavnici za vrijeme nastave nose kape, šalove i rukavice. I nije ih malo u toj školi. Učenika ima 832. Onih koji im prenose znanje ima 57, a ostalih uposlenika 15.
“Ja sam bio đak prve generacije davne 1969. godine. Sve je isto kao i tog septembra: klupe, stolice, tabla…”, kaže direktor škole Zlatko Sabljaković. Dužnost direktora preuzeo je 1. augusta ove godine i tad su urađeni hitni radovi u dijelu objekta uz školsku salu.
“Prva stvar je bila da su se osigurala sredstva za sanaciju krova svlačionice jer je prijetila neposredna opasnost za sigurnost djece zbog električnih kablova koji su bili izloženi velikoj vlazi.”
A vlaga je u cijeloj školi. Muhamed Japić ložač je u ovoj školi već 19 godina: “Dolazim na posao u tri ujutro kako bih pokušao zagrijati zgradu. Međutim, nemoguće je jer zgrada nije u dobrom stanju i gubici su ogromni. Sistem grijanja je takav da su uvezane tri zgrade plus fiskulturna sala. Stolarija je loša, a kotlovnica je onakva kakva je bila kada je škola otvorena.”
Miševi u školskoj zgradi
U kancelariji gdje obavljamo razgovor temperatura je osam stepeni Celzijevih. Pedagogica Bedrija Misaljević iznosi termometar na hodnik da tamo izmjeri temperaturu. Živa se spušta na šest stepeni. To je radna temperatura u ovoj školi.
“Baš se mučimo sa hladnoćom i neadekvatnim uslovima rada. Imala sam jutros tri časa i u svakoj pauzi djeca trče do radijatora da se ugriju”, govori učiteljica Refika Šakonjić, a na njene riječi nadovezuje se učiteljica Sanela Mujić:
“Maloprije mi učenik kaže da mu je toliko hladno da ne može pisati. U ovim uvjetima ne obolijevaju samo učenici. Obolijevamo i mi, nastavnici. Svako malo smo na bolovanju jer ovo sve utiče i na naše zdravlje.”
U sklopu ove škole postoji i posebna zgrada u kojoj se odvija nastava za niže razrede. Zgrada je poznata pod nazivom “saće”. Učiteljica Emina Škrlec ističe:
“To je montažni dio u kojem je stolarija jako stara. Mi, učitelji, trudimo se da napravimo jedan lijep ugođaj, da ukrasimo prostor i dekorišemo zidove. U tim aktivnostima pomognu nam i roditelji svojim donacijama. Ali, realnu sliku tog prostora dobijete kada boravite u tim učionicama i kada radite sa djecom. Najgore je kada počnu padavine i usred časa mi dijete kaže: ‘Učiteljice, kaplje mi na glavu’. Onda izlazimo po kante, raspoređujemo ih po razredu. Ili problem s miševima. Lično, bojim se miševa, ali zbog djece nastojim da budem hrabra kada se miš pojavi, pa ih smirujem.”
Učiteljica Sanela dodaje da nije samo problem u učionicama za niže razrede. Problem je i u ostalim učionicama, te u fiskulturnoj sali:
“Ma, nije samo problem u razrednoj nastavi, problem je i u predmetnoj. Zidovi više nisu stabilni, podovi su propali, a i konstrukcija je slaba. Ja ne mogu da ne spomenem fiskulturnu salu, pošto tamo vodimo djecu na časove tjelesnog odgoja. To je užasno. Parket je u lošem stanju i uvijek strahujem od toga da će dijete pasti i povrijediti se. Svlačionice su u takvom stanju da je svugdje prljavština od dotrajalosti, a ne od toga što se ne čisti. Poseban problem imamo sa WC-ovima, koji su u takvom stanju da su izvor zaraze.”
Rad u zimskoj odjeći
Nastavnici u ovoj školi ne mogu koristiti mantile u zimskom periodu jer moraju oblačiti bunde i stavljati šalove i kape. Isto je i s učenicima. Međutim, to ometa i proces nastave:
“Kažem učenicima da obuku bunde jer ne mogu raditi u majicama i oni me poslušaju. Ali, problem se javlja tad kad obuku bunde, stave kape, šalove i rukavice i onda se žale: ‘Ne možemo pisati’, ‘Ne možemo bojati’. To zaista otežava nastavu jer ne možemo čas likovne kulture da održimo na pravi način“, objašnjava učiteljica Emina, a učiteljica Refika naglašava da u prosjeku pet učenika izostaje s nastave svaki dan: “Sve to otežava obavljanje nastave i gradivo se teže realizira, jer, ako nema dosta djece, ne možemo ići dalje sa gradivom, već se moramo prilagođavati uslovima.”
Općinsku administraciju ne brinu problemi škole“Na samom početku mandata sam obišao školu ‘Cazin I’ i uvjerio se u loše uslove rada. Od tada do danas intenzivno radimo na pribavljanju potrebnih dozvola za izgradnju novog objekta, što je i preduslov za obezbjeđivanje financijskih sredstava. Nažalost, općinska administracija nema sluha za probleme u ovoj školi i uporno traži razlog da ne izda građevinsku dozvolu”, kaže Adis Muharemović, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK-a.“Odlučili smo se za izgradnju novog objekta jer je skupo da se ova zgrada adaptira. Prema predračunu, nova škola košta oko 1.130.000 eura. Do sada smo uložili 82.000 eura u projektnu dokumentaciju i plaćanje rente, kao i plaćanje naknade, jer projektom nije osigurano sklonište. Kompletan projekt doživio je izmjene u projektu temelja i statike i to je završeno. Od ukupno pet nedostataka u dokumentaciji za izdavanje građevinske dozvole koje sam zatekao preuzimanjem dužnosti nije ostao niti jedan. Dokumentaciju za izdavanje građevinske dozvole predao sam 14. 12. 2016. i sada očekujemo odgovor Općine Cazin”, kaže Zlatko Sabljaković, direktor škole.
Problem, međutim, nije samo u tome što škola nema adekvatno grijanje.
Učiteljica Emina posebno strahuje za svoje učenike i za sebe zbog krova koji je propao iznad njihove učionice: “Krov iznad moje učionice je u obliku slova ‘U’ – toliko je propao. Nije jednostavno izložiti 23 mališana, a i sebe, takvoj opasnosti. Naš domar stalno vrši neke popravke, ali se bojimo da se neke stvari više ne mogu ni popraviti.”
“Da, skoro nam se desilo da je luster pao”, nastavlja učiteljica Refika. “To znači da su sve instalacije u jako lošem stanju. Sijalice pregaraju jako često. Posebno je opasno u fiskulturnoj sali.”
Pedagogica Bedrija iznosi podatak da su učenici, uprkos lošim uvjetima, veoma zainteresirani za sve vidove dodatne nastave i slobodnih aktivnosti. Ipak, učiteljica Emina iznosi i informaciju o događaju koji se desio nedavno upravo u terminu održavanja ritmičke sekcije:
“Kolegica je donijela kasetofon da uključi u struju. U tom trenutku došlo je do kratkog spoja, sve je izgorjelo, a ona je bila sva crna od toga. Malo smo se nasmijali, ali je to daleko od smiješne situacije.”
Protestna šetnja
Posljednjih nekoliko mjeseci intenzivirale su se aktivnosti s ciljem podizanja svijesti o neophodnosti izgradnje novog objekta u centru Cazina, a koju je pokrenulo Vijeće roditelja.
“Sramim se sebe kao majke da moje dijete ide u ovakvu školu. Oni zaslužuju normalne uslove za obrazovanje, pa je zbog toga Vijeće roditelja odlučilo da pokrene priču o tome”, kaže Anela Alagić, majka dvoje učenika.
Veoma aktivna u projektima Vijeća roditelja jest i Vanesa Beganović, koja je odlučna u tome da sada nema stajanja, zbog djece:
“Majka sam dvoje djece koja pohađaju ovu školu. Škola ‘Cazin I’ je ogledalo našeg društva. Kao roditelj se osjećam krivom za ovu situaciju. Želim se izviniti svojoj djeci, a onda i svim ostalim učenicima ove škole zato što smo ćutali sve ove godine. Meni je to jako žao i ja to sebi ne mogu oprostiti. Svoju djecu oblačim u nekim slojevima kao da će na sankanje ili skijanje, a oni idu u školu! Evo, sad se apelira da se u školu ponesu deke, a mi ćutimo! Pa, ta naša djeca, oni su naši heroji! Zbog njih sam sada spremna ići do kraja!”
Podršku Vijeću roditelja pružio je i Haris Samardžić, koji kroz svoj umjetnički rad, fotografiju i film nastoji upoznati ljude s lošim uvjetima u ovoj školi. Njegove fotografije izazvale su velike reakcije na društvenim mrežama.
“Odlučio sam se na ovaj vid aktivizma jer je meni apsurdna šutnja bh. građana općenito. Ne želim da se nešto desi učenicima i radnicima škole i da se tek nakon toga reaguje, kako to inače biva – protesti nakon tragedije. Smatram da sam na neki način obavio svoju građansku dužnost”, kaže Haris.
Njegove fotografije s izjavama učenika ove škole u samo nekoliko sati podijeljene su na više od hiljadu Facebook-profila, a učenica Lana još jednom naglašava: “Ja bih voljela ljepšu školu. Jako nam je hladno i teško mi je zbog pisanja. Ako skinem jaknu, bude mi baš hladno. Puno puta sam se razboljela u školi.”
Podrška ovoj inicijativi još nije na nivou na kojem se očekuje, ali je ima. Organizirana je i simbolična mirna šetnja ulicama Cazina kako bi se ukazalo na loše uvjete u kojima djeca borave svaki dan. Taj dan su na ulicama bili i građani Cazina.
“Mislim da napokon ljudi počinju suosjećati sa nama i jednostavno mi je drago što imamo podršku da se ovdje nešto uradi jer zbilja je ovo došlo do tačke kulminacije”, kaže učiteljica Refika.
Danas je u Cazinu minus osam stepeni. Učenici na nastavi koriste dekice kako bi se ugrijali. Situaciju im dodatno otežava to što su podovi betonski, bez parketa. Časovi su, zbog velike hladnoće, skraćeni na 30 minuta i tako će biti do kraja ovog polugodišta. Kako će biti dalje to je sada neizvjesno.
Izvor: Al Jazeera
